Autor Tema: Tako je to bilo  (Posjeta: 5308 )

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Offline robeTopic starter

  • Avanturist
  • ***
  • Postova: 434
  • Spol: Muški
  • Preporuke: 0
  • Motor: YAMAHA XTZ12DG
  • Mjesto boravka: Chicago USA
Tako je to bilo
« : 15.10.2008, 11:43:10 »
123
« Zadnja izmjena: 31.07.2011, 17:49:34 robe »

Offline robeTopic starter

  • Avanturist
  • ***
  • Postova: 434
  • Spol: Muški
  • Preporuke: 0
  • Motor: YAMAHA XTZ12DG
  • Mjesto boravka: Chicago USA
Odg: Tako je to bilo
« Reply #1 : 22.10.2008, 10:30:39 »
Drugi dan na putu (27.08.2008.)

Ustajanje rano ujutro, mislim oko 7.  Osjećaj uzbuđenja igra u želucu. Na brzinu pakiramo stvari i oblačimo opremu. Razmišljam o svemu: o mogućim problemima, o opasnostima, hoće li nas motor služiti, što ako nam se nešto desi, jesam li sve ponio, kako će naša Gabrijela bez nas? Milijun pitanja se roje u glavi u trenutku kada pritišćem dugme startera u prohladno sarajevsko jutro.
Izlazimo iz grada i krećemo u pravcu Foče. To je najkraći put prema Albaniji. Darija još jednom razgovara sa svojom majkom



Od ovog trenutka prava avantura doista počinje. Put je krivudav i uglavnom se vozimo kanjonima. Krivine su oštre a asfalt uklizan, trema još igra u trbuhu pa zbog svega ovoga vozim vrlo sporo i pažljivo. Ako se već trebamo razbiti, neka bar ne bude u prvih nekoliko kilometara – sramota je!  :icon_mrgreen: Hladno je i Darija odbija uzeti kameru u ruke tako da nema slika. Prvo stajanje je u Foči. Zaustavljamo se na benzinskoj i tu srećemo Austrijanca iz Salzburga na GS-u. Sjedamo za isti stol i čovjek nam se jada kako je imao prometnu u Podgorici i kako je cijeli godišnji proveo dok je dobio rezervne dijelove i osposobio motor za povratak kući. Sada se lagano vuče prema Sarajevu jer mu ne radi prednja kočnica zbog neke greška na elektronici. U Crnoj Gori nema BMW servisa pa mu je jedina nada Tomićev salon u Sarajevu. Nakon kave nastavljamo dalje a Austrijancu želimo puno sreće do Sarajeva. Granicu na Šćepan polju (nema tu nikakvog polja, to je kanjon Tare i vidi se komadić neba i stijene svud uokolo) prelazimo bez problema. Pitamo za «Ekološku» pristojbu ali nam odgovaraju da motori ne plaćaju! Super, lijepa dobrodošlica u Ekološku zemlju!
Cesta je dobra, krajolik nas iznova oduševljava, vrijeme je fenomenalno, sunce nas je malo ugrijalo. Raspoloženje se rapidno poboljšava i početna zabrinutost kao da je ostala negdje iza nas, možda nas je samo htjela dopratiti do granice.

Stanemo da uživamo u ljepoti, zapalimo jednu i nešto prigrizemo. Uvijek se iznova oduševim doručkom na motoru: otvorim gornji kufer i, onako iz ruke, jedem razgledajući oko sebe udišući svježi jutarnji zrak.







Super, idemo dalje. Nikšić nas zove – Nikšiću eto nas!!!

Kako je naprijed spomenuti doručak bio simboličnog karaktera, tako je pizzeria prvo što u Nikšiću tražimo. Osjećamo se kao kod kuće, sve razumijemo, pizzeria ima neko talijansko ime, sve je kao u Bosni. Jedino što se plaća u Eurima – ipak smo u inozemstvu! 


Nema razgledanja, nema praznog hoda, šibamo dalje. Bez zaustavljanja prolazimo Podgoricu i krećemo prema mjestu Tuzi koje je na samoj granici sa Albanijom.

Nailazimo na rijeku zanimljiva imena i još zanimljivijeg izgleda. Ovakvo što još nisam vidio.



Granični se prijelaz zove Božaj a sa albanske strane Hani Hotit. Ova ruta od Tuzi-a do granice je jedini gadan dio našeg putovanja. Cesta je TOTALNA katastrofa. Uska i neravna i to toliko da samoj riječi neravno daje neko novo značenje. Srećemo mnoštvo kamiona i svaki put moramo sići sa ceste, dohvatiti granje, voziti se po pijesku i uglavnom spašavati glavu! Cesta je vjerojatno ostavština nekadašnjih loših odnosa Juge i Albanije.




Na granici (premda nije neka gužva) čekamo dobrih sat vremena jer je procedura dosta komplicirana, sunce upeklo, kuhamo se u opremi, znoj se cijedi. Na kraju, plaćamo susretljivim Albancima 20 ojra turističke takse i konačno smo u Albaniji. Zanimljivo, cesta postaje bolja!

Nastavit će se…

Offline robeTopic starter

  • Avanturist
  • ***
  • Postova: 434
  • Spol: Muški
  • Preporuke: 0
  • Motor: YAMAHA XTZ12DG
  • Mjesto boravka: Chicago USA
Odg: Tako je to bilo
« Reply #2 : 24.02.2009, 14:19:00 »
Premda daleko od dobre ceste zadovoljno napredujemo dalje. Uokolo bunkeri, ispod nas asfalt koji je vjerojatno postavljen bez ikakve pripreme, samo onako na stari makadam. Motor je težak, natovaren i tvrd. Rupe se ne mogu izbjeći pa su udari na stražnjicu stalni. Sasvim sigurno bi se ovakvom vožnjom čovjek mogao riješiti manjih bubrežnih kamenaca.

Nailazimo na  prva naselja. Sve je nekako drugačije. Imamo dojam da smo odjednom osvanuli na nekom drugom kontinentu, da smo doletjeli avionom i odjednom se stvorili na nekom drugom kraju svijeta.


Prvo veće naselje je Skadar (Shkoder). Prilično siromašan i prljav grad, nije nas se naročito dojmio pa bez zaustavljanja nastavljamo dalje.

Na izlazu jedina vrijedna stvar: Stari dvorac opjevan u epskim pjesmama (sjećam se da su neka braća zidali Skadar na Bojani pa su ga neke vile noću rušile).

Odmah po izlasku iz Skadra osjeti se dah promjena u Albaniji. Kad sam prije nekoliko godina putovao kroz Albaniju od Skadra do Tirane smo putovali nezamislivo i neopisivo lošom cestom. Sada je stanje puno bolje, bez većih zaustavljanja i problema napredujemo prema Tirani. 

Nadaleko poznati albanski vozači ne izgledaju tako strašno na otvorenom putu. Gradovi (naročito Tirana) su, naravno, nešto posve drugo. Za sve koji namjeravaju putovati u Albaniju: dobro se pazite naročito u gradovima. U Albaniji je oduzimanje prednosti nešto sasvim normalno i nitko se ne buni oko toga. Upamtite da ste slabiji i da samim tim nikada nemate prednost. Zaboravite na žurbu jer ćete nastradati.

Predvečer stižemo u prijestolnicu. Dočekuje nas stravična gužva na ulazu gdje od 3 trake vozači bez većih problema naprave 5. Radovi na putu, gradi se raskrižje,   prašina do neba, vrućina za poludit! Međutim nitko se ne buni i ne galami. Albanija je tako različita od zapadnog svijeta. Kako imam iskustva vožnje po Tirani, bez problema se ubacujem u metež, trubim drugima i oduzimam prednost. Darija vrišti i udara me po leđima misleći da će nas ostali u najmanju ruku skalpirati. Međutim, ne događa se ništa, ljudi se smješkaju, pozdravljaju, neki nešto pitaju, nude pomoć. Domaća atmosfera - nema šta, valjda me zbog stila vožnje prihvaćaju kao jednog od svojih.

Uzimamo sobu u malenom hotelu koji se zove Friends za cijenu od 40 € za nas obadvoje. Tuširanje i odlazak u grad.

Tirana se nalazi na svega 40-50 metara nadmorske visine i vrlo je toplo. Vozimo se u majicama i hlačicama. Kacige smo stavili mada u Albaniji za to nitko ne pita. Dariji je zanimljivo što na svakom raskrižju pored semafora stoji i policajac koji uređuje promet. Naime, semafori se baš i ne poštuju ni kad je policajac tu, a bez njega bi bio pravi kaos. Ako ste stranac policija vas neće opomenuti ako ste prošli kroz crveno. Ako ste još na motoru, onda skoro da možete raditi što god hoćete.  Vratolomno stižemo do centra i prva stanica: restoran Era, u samom gradskom središtu koje se zove Bloku. Odlična hrana po super cijenama.



Inače, Tirana ima nezamislivo dobre restorane i kavane. Mislim da imaju barem 30 restorana koji su bolji od svih restorana u Sarajevu. Kava je isključivo Segafredo, Lavazza ili Illy. Konobari su uslužni iznad svih granica. Strancima je dozvoljeno pušenje koje je inače zakonom zabranjeno.

Ovo su neki od restorana:





Ovaj još nije dovršen
« Zadnja izmjena: 27.02.2009, 01:40:53 robe »

Offline robeTopic starter

  • Avanturist
  • ***
  • Postova: 434
  • Spol: Muški
  • Preporuke: 0
  • Motor: YAMAHA XTZ12DG
  • Mjesto boravka: Chicago USA
Odg: Tako je to bilo
« Reply #3 : 24.02.2009, 14:33:34 »
Ova piramida je posljednje djelo diktatora Envera Hodže. Zamišljena kao muzej koji će govoriti o "liku i djelu" omraženog komunističkog vođe. Idejno rješenje za ovu zgradu je izradila Hodžina kćer. Nikada nije postala diktatorov muzej, a sada služi kao multimedijalni centar za mlade.


Zvono koje je izliveno od čahura topničkog i puščanog streljiva služi kao uspomena na djecu stradalu u nemirima koji su ovu zemlju zadesili nakon pada komunizma.


Rijeka koja teče kroz centar grada



Trg majke Tereze

Sveučilište noću


Zanimljiva ulica u predgrađu Tirane:
« Zadnja izmjena: 27.02.2009, 01:43:19 robe »

Offline robeTopic starter

  • Avanturist
  • ***
  • Postova: 434
  • Spol: Muški
  • Preporuke: 0
  • Motor: YAMAHA XTZ12DG
  • Mjesto boravka: Chicago USA
Odg: Tako je to bilo
« Reply #4 : 26.02.2009, 23:40:05 »
treći dan na putu (28.08.2008.)

Albanija, a naročito Tirana puna je velikih suprotnosti. Infrastruktura je poprilična katastrofa. Nestašice vode i struje su normalna pojava. Agregate i velike tankove s vodom imaju skoro svaki kafić i restoran. Država je evidentno siromašna a pojedinci bogati. Porezi se ne plaćaju a siva ekonomija je posvuda. Ceste su loše, a gradske se ulice ne čiste pa se lako vidi ekskluzivan restoran iz snova a pored njega iza prvog ugla netaknuta stoji ogromna hrpa smeća. Nekako me često sve podsjećalo na Bosnu neposredno nakon rata.
Ipak, ljudi su neponovljivi i mislim da se rijetko može pronaći takva prijaznost, neposrednost i gostoljubivost  - sve na jednom mjestu.

Jutro je i nama je vrijeme ići dalje. Izvlačimo motor iz nekog dvorišta pokraj hotela (ljudi su nas pustili da tu ostavimo motor preko noći premda ih, naravno, vidimo prvi put u životu).
Ispred hotela:

Prije odlaska odlazimo na kavu u fenomenalan bar koji se zove Greta Garbo i smješten je pored glavnog gradskog stadiona. Jedan od najljepših barova u kojima sam ikada bio.
Unutrašnjost "Grete":


Drugu kavu pijemo u restoranu Sofra Eruit koji se nalazi na izlazu iz grada u smjeru Elbasana s desne strane ceste. To je u stvari jedan mali zoološki vrt u kojemu imaju čak i medvjede i srne i labudove i pelikane i orlove i sove i svašta još nešto. Vjeverice skaču uokolo dok uživamo u pjesmi slavuja. Vrijeme odlično, nama žao što napuštamo Tiranu. Vrijeme je da se krene.
Sofra Eruit:



Cesta prema Elbasanu, industrijskom centru Albanije vodi preko brdovitog masiva i vrlo je naporna. Tih 60-ak kilometara su bili prava patnja. Prvo ide penjanje po užasnim serpentinama, po uskoj i neravnoj cesti. Često se vučemo u prvoj brzini. Promet je gust a narav vozača otprije poznata pa napredujemo puževim korakom. Onda smo došli na vrh pa onda naravno spuštanje. Asfalt istrošen do krajnjih granica ne ostavlja prostora ni najmanjoj pogrešci. Tu vidimo prve bajkere u Albaniji, 4 GS-a koja su prošla iz smjera Elbasana.



Brdoviti dio Albanije



Prema Elbasanu:



Elbasan je ružan i prljav industrijski grad, obavijen dimom i prašinom. Tu se izdaleka vidi da se nema što vidjeti. Ne zadržavamo se, točimo gorivo i prašimo prema Makedonskoj granici.
« Zadnja izmjena: 27.02.2009, 01:54:29 robe »

Offline robeTopic starter

  • Avanturist
  • ***
  • Postova: 434
  • Spol: Muški
  • Preporuke: 0
  • Motor: YAMAHA XTZ12DG
  • Mjesto boravka: Chicago USA
Odg: Tako je to bilo
« Reply #5 : 27.02.2009, 00:06:45 »
Elbasan:





Offline robeTopic starter

  • Avanturist
  • ***
  • Postova: 434
  • Spol: Muški
  • Preporuke: 0
  • Motor: YAMAHA XTZ12DG
  • Mjesto boravka: Chicago USA
Odg: Tako je to bilo
« Reply #6 : 27.02.2009, 00:36:09 »
Nema stajanja, nema slikanja. Cesta je dobra, auta nema baš puno. Kako se broj bunkera povećava, sve smo bliže granici.  Zaustavljamo se na par minuta u nekom užasno jadnom mjestašcu. Sve je napušteno i ruševno. Ostaci vlakova, rudnika, nekakve sirotinjske zgrade bez fasada. Tuga i jad. Po svemu sudeći, Tirana i dio obale su je jedina mjesta u Albaniji gdje se donekle pristojno živi.





Kakav bi to putopis po Albaniji bio bez njih:




Granica sa Makedonijom:



Bilo je vruće za poludit. Čekali smo dulje od sata premda nas je bilo samo par auta u koloni. Obvezno se naoružati strpljenjem!



Offline robeTopic starter

  • Avanturist
  • ***
  • Postova: 434
  • Spol: Muški
  • Preporuke: 0
  • Motor: YAMAHA XTZ12DG
  • Mjesto boravka: Chicago USA
Odg: Tako je to bilo
« Reply #7 : 27.02.2009, 00:41:42 »
Konačno: Ohrid, Makedonsko more. Osjećaj je doista kao da smo stigli na more. Tu ćemo ručati. Ona cesta od Tirane do Elbasana nas je stvarno ubila. A iz takvog stanja se čovjek najlakše spasi dobrim zalogajem  :icon_mrgreen:!
Ostavljamo bajk na velikom parkingu i trk u restoran!







Siti i oporavljeni nastavljamo dalje. Slijedeća stanica je Bitola. Darija tamo ima rodicu koju nije vidjela još od 1991. godine. Pauzu pravimo na jednom proširenju u blizini Bitole. Bilo je oko 2-3 sata poslijepodne. Temperatura oko 150 u hladu. Preko puta vidimo čudan prizor: iz neke straćare udara narodna muzika uživo! Sijevaju narudžbe kao da je 2 sta poslije ponoći. Po ovakvoj vrućini ljudi sjede u šupetini i cugaju! Užas!
"Ugostiteljski" objekt:
« Zadnja izmjena: 27.02.2009, 02:00:43 robe »

Offline robeTopic starter

  • Avanturist
  • ***
  • Postova: 434
  • Spol: Muški
  • Preporuke: 0
  • Motor: YAMAHA XTZ12DG
  • Mjesto boravka: Chicago USA
Odg: Tako je to bilo
« Reply #8 : 02.03.2009, 22:40:21 »
Put do Bitole je dobar i brzo se napreduje. Ali, ne lezi vraže, neće baš sve tako glatko proći. Plan nam je bio tokom današnjeg dana stići što je moguće dalje unutar sjevernog dijela Grčke. To je bio plan.
Prvo, kad smo došli u Bitolu, Dariji je palo na pamet da iznenadi rodicu (koja nije niti znala da dolazimo) i da joj se samo tako stvorimo ispred kuće. Tako smo izgubili jedan sat vremena dok smo našli naselje u kojem ona živi. Onda, pošto se jadna žena snašla od iznenadne posjete, zahtijevala je da ostanemo noćiti kod nje. Popili smo kavu i najeli se voća da se osvježimo. Nakon natezanja i pregovora, ipak uspijevamo krenuti dalje prema Grčkoj koja je od Bitole udaljenja 15-ak kilometara.

Dok smo jeli u Ohridu plaćali smo Eurima a konobar nam je kao kusur vratio hrpu makedonskih denara sa kojim nismo znali što bi. Pred samom granicom sam se sjetio da bih mogao natočiti goriva, ali smo već bili prošli sve benzinske pumpe. Skrećem na posljednjem raskrižju pred samu granicu u nadi da ćemo tu naočiti goriva i riješiti se denara. Umjesto toga upadamo u nekakvo pusto selo, puno napuštenih kuća, zaraslih dvorišta i prastarih hrđavih alatki za obradu zemlje. Čak je i groblje izgledalo avetinjski, neograđeno, zapušteno i sablasno.




Ovakvo groblje još nisam vidio:



Nema tu benzinske ni za lijeka! Bježimo natrag i stižemo na granicu. Nigdje nikoga, prelazimo za par minuta i tu gubimo još jedan sat jer je u Grčkoj druga vremenska zona. Kad tome pribrojimo još i vrijeme provedeno u Bitoli, odjednom smo u ozbiljnom zaostatku.


Na prvoj benzinskoj točimo i kupujemo kartu Grčke (sve do tada smo pičili napamet, točnije na sreću). Ceste odlične, policije nigdje, sumrak se opasno približava. Kako nemamo nikakvog predznanja, na krati tražimo neko veće mjesto do kojeg bi mogli stići. Odlučujemo se za neko mjesto po imenu Kozani i put pod noge! Sjever Grčke je prilično dosadan, sama polja i nekakve termoelektrane. Nema se baš šta vidjeti, a i mi smo u žurbi pa prašimo bez zaustavljanja i u sumrak stižemo u taj Kozani. Ispostavlja se da je to mjesto u ravnici, uokolo nekakve termoelektrane ili takvo što. Vadimo kartu i opet računamo. Javlja se neko mjesto po imenu Grevena. Mogli bi stići do tog mjesta a i u pravcu je Meteora, našeg prvog pravog odredišta u Grčkoj. Krećemo prema Greveni, autocestom. Kad smo stigli bila je već noć i u trenutku kad smo razmišljali koga upitati za hotel, odvali pljusak ko da se nebo otvorilo. Neka žena iz trafike nam pokaza ulicu i doista, iza prvog ugla se pojavi ruševan, prastari hotel. Nema se kud, uzimamo!
Hotel je katastrofa ali o tome nećemo. Tuširanje i pogled kroz prozor: pljusak je prestao. U centru smo grada, u papučama i šorcevima izlazimo vani. Vrijeme je fenomenalno, kiša je osvježila zrak pa nam se život vraća u vene. Čovječe, pa mi smo u Grčkoj. Još jučer smo se probudili u Sarajevu! Kao obično, prvo: hrana. Naručujemo neku veliku pizzu koju Grci prave sa prilično debelim tijestom pa se doima poput kruha. Cijena: 15 ojra. Dobro došli u EU! Poslije jela još koja piva, malo šetnje i u krpe. Sutra je veliki dan, idemo u Meteore. Sutra počinje pravi turizam!



Pizza od 15 €:

« Zadnja izmjena: 02.03.2009, 22:55:22 robe »

Offline robeTopic starter

  • Avanturist
  • ***
  • Postova: 434
  • Spol: Muški
  • Preporuke: 0
  • Motor: YAMAHA XTZ12DG
  • Mjesto boravka: Chicago USA
Odg: Tako je to bilo
« Reply #9 : 03.03.2009, 11:36:25 »
Četvrti dan na putu (29.08.2008.)

Jutro svježe, na nebu niti oblačka, mi naspavani i željni avanture. Teška srca plaćamo 45 € za noćenje (nikad ih neću prežaliti).  Jutarnja kava na gradskom trgu. Izlazimo iz grada i krećemo prema Meteorima.

Cesta je genijalna, skoro bez prometa, krajolik upravo onakav kako sam zamišljao Grčku. Zlatna žitna polja i zelena stabla maslina razbacani po brežuljcima. Vozimo se polako i istinski uživamo. Skidamo jakne i čizme. Vruće je a i ne vozimo brzo.






Krajolik se polako mijenja i u daljini  se vide nekakvi čudni kameni masivi koji kao da nisu sa zemlje već možda s Mjeseca ili takvo što.










Meteori su zadivljujuća skupina manastira razmještenih po vrhovima nepristupačnih vratolomnih stijena. U pradavna vremena su bili potpuno fizički nedostupni a snabdijevanje se vršilo konopcima i vitlima. Većina njih je još uvijek u funkciji pa se mora poštovati kodeks oblačenja (nema kratkih hlačica a ženama moraju biti pokrivena ramena). Pogled sa okomitih stijena na kojima leže manastiri je neponovljiv i od njega zastaje dah (naročito ako se bojite visine kao ja).
Nema se šta puno pričati ni objašnjavati, slike su dovoljne.














« Zadnja izmjena: 03.03.2009, 14:21:18 robe »

Offline robeTopic starter

  • Avanturist
  • ***
  • Postova: 434
  • Spol: Muški
  • Preporuke: 0
  • Motor: YAMAHA XTZ12DG
  • Mjesto boravka: Chicago USA
Odg: Tako je to bilo
« Reply #10 : 03.03.2009, 14:27:43 »
Evo još par slika:









Offline robeTopic starter

  • Avanturist
  • ***
  • Postova: 434
  • Spol: Muški
  • Preporuke: 0
  • Motor: YAMAHA XTZ12DG
  • Mjesto boravka: Chicago USA
Odg: Tako je to bilo
« Reply #11 : 03.03.2009, 15:14:35 »
Umorni ali oduševljeni viđenim siđemo u grad. Prvi bar, kraća kava i hladna mineralna. Konobar - bajker. Otkud ste, što ste, kud ćete i tako to. Tip susretljiv do maksimuma. Odmah se vadi karta i tip pita kud dalje idete. Nemamo pojma odgovaramo uglas! E tad počinje vijećanje i nakon 20-ak minuta pada odluka da idemo za Delfe. Još jedna kava, častimo konobara pićem i tutanj!





Put nas vodi prema gradu Trikala, pa onda Karditsa, pa Lamia, pa Amfissa i na kraju malo mjesto po imenu Itea koje se nalazi na obali mora i od Delfa je udaljeno 10-ak kilometara. Stražnjice nas već poprilično bole i na posljednjem prijevoju uzimamo dulji odmor.
Inače cesta je bila genijalna samo da nam je raspoloženje bilo na višoj razini:






Koliko još do Itee?

Offline robeTopic starter

  • Avanturist
  • ***
  • Postova: 434
  • Spol: Muški
  • Preporuke: 0
  • Motor: YAMAHA XTZ12DG
  • Mjesto boravka: Chicago USA
Odg: Tako je to bilo
« Reply #12 : 04.03.2009, 09:52:54 »
Već je bilo dobro smrklo kad smo stigli u Iteu, malo mjesto na obali. Tražimo smještaj i nalazimo ga u jednom od ukupno dva hotela u gradu. Ostaćemo dvije noći.

peti dan na putu (30.08.2008.)
   Na ovom mjestu je važno razjasniti pojam mora kako ga doživljava prosječan Bosančeros. Dakle, kada se Bosancu spomene more njemu se trenutno pred očima pojavi slika paklene vrućine i prenatrpane plaže u Makarskoj i sve što uz to ide: Ustajanje u 8 sati da bi se zapikalo dobro mjesto, raspoređivanje više ručnika radi zauzimanja što više prostora. Naravno time još ništa nije riješeno, jer kasnije predstoji dalja bitka za kvadrate koje pokrivaju ručnici, pa tako dok se drugi kupaju jedan član obitelji uvijek ostaje na straži čuvajući prostor od uljeza najčešće utjelovljenih u obliku neotesanog i agresivnog zemljaka iz Zavidovića, Živinica ili Teslića na primjer.  I gdje god bio, Bosančeros tu sliku mora i godišnjeg odmora nosi u sebi. Jer, kako se pokazalo, vrlo je lako istjerati Bosance iz Bosne, ali istjerati Bosnu iz njih – e to je već malo teže.

Sunčano jutro nas budi u prostranom i udobnom krevetu. Sa balkona puca pogled na more. Jutarnja kava, doručak i već u 9 izlazimo sa ručnicima, kremama i ostalom skalamerijom potrebnom za ugodan boravak na plaži. Žurimo zauzeti mjesto dok se drugi nisu utrpali.
Onda na plaži, prvo se zbunjeno osvrćemo, ništa nam nije jasno: tamo nema nikoga. Tek se jedan konobar besposleno i usporeno motao po praznoj terasi. Naravno, ne govori engleski pa nam nije u stanju rastumačiti ovu neobičnu pojavu. U stvari, Itea izgleda nije klasično turističko mjesto jer Grčka se sva sastoji od obale i otoka pa ljepših i privlačnijih mjesta ima na pretek. Zato sinoć i nismo nigdje vidjeli one čuvene natpise ZIMMER, ROOMS, CHAMBRE i sl. koja krase svaku šupu na našoj Jadranskoj obali. Ah da, bilo je i malo čudno da imaju samo dva hotela.

Ovako je izgledala plaža oko 1 sat, kad se maksimalno popunila. Žao mi je što ju nisam slikao ujutro, kad smo mi došli.



Na travnjaku pokraj plaže se pripremala svadba, grčko vjenčanje. Cijeli dan sam se smješkao pri pomisli na onaj film u kojem se svi zovu Niki i Nik, i gdje onaj tip sve rješava s Windexom.

« Zadnja izmjena: 05.03.2009, 11:35:01 robe »

Offline robeTopic starter

  • Avanturist
  • ***
  • Postova: 434
  • Spol: Muški
  • Preporuke: 0
  • Motor: YAMAHA XTZ12DG
  • Mjesto boravka: Chicago USA
Odg: Tako je to bilo
« Reply #13 : 05.03.2009, 11:25:03 »
I tako mi ležimo na plaži, gledamo pripreme za grčko vjenčanje, vrijeme stoji, minuta k'o godina. Ja se živ ucrvao! Oko podne skačemo na noge i pravac Delfi! Kad ti jednom mravi uđu u stražnjicu teško ćeš ih se riješiti!
Otrčimo do hotela, uzmemo kacige, presložimo top case, izbacimo sve nepotrebno pa čak i kišna odijela.

Lagana vožnja uzbrdo, cesta prelijepa, mi u majicama lagano krstarimo, ljepota od života!

Delfi su prastari grad koji je sakriven i planinama, zaklonjen od pogleda s obale. Tako je istodobno i blizu luci i daleko u planinama. Tu je naravno svašta nešto, i amfiteatar, i gimnazium i borilište i trkalište i hramovi ovih i onih bogova, mislim ruševine i hrpe kamenja na kojima stoje natpisi što je što. Sve je sazidano u strani a razgledanje kreće odozdo. Uspon je strašan a vrućina nesnosna. Ipak, sve je dobro organizirano, svako malo se nađu čak i pipe sa ohlađenom vodom za piće. Općenito, u Grčkoj je sve što se tiče turizma vrlo dobro usklađeno i dotjerano i, naravno, sve se plaća.

Kad nam je bilo dosta skakanja po kamenju odemo u bar na ledenu kavu. Za 5 minuta se naoblači i poče prava ljetna oluja, vjetar, kiša, gromovi, cjelokupan repertoar. Hladno, a mi u majicama i šorcevima ostadosmo nekoliko sati ni na nebu ni na zemlji. Tek se predvečer vrijeme popravilo pa smo se spustili do Itee.











Offline robeTopic starter

  • Avanturist
  • ***
  • Postova: 434
  • Spol: Muški
  • Preporuke: 0
  • Motor: YAMAHA XTZ12DG
  • Mjesto boravka: Chicago USA
Odg: Tako je to bilo
« Reply #14 : 04.08.2011, 19:22:32 »
1