Malo sam lijen pisati detalje, samo ću kratko...
Negdje u dubokoj debatnoj raspravi je carinik istaknuo da...
Gumu za motocikl može kupiti samo osoba koja posjeduje motocikl, što predočuje prometnom dozvolim dotičnog vozila na svoje ime te da drugu gumu može prenijeti član obitelji, prvog koljena. Te da se to može raditi 1 x dnevno (1 osoba, 1 račun unutar 24h). Osoba koja ne posjeduje motocikl, ne može unijeti gumu za motocikl na svoje ime bez plaćanja PDVa, jer to nije za "osobne potrebe". Naravno, gospodična u avtu nije posjedovala motocikl.
Tu negdje dok smo se vrtili oko te tematike, upitao sam... što ako ja želim kupiti gumu prijatelju za rođendan... tu naravno nije bio uvjerljiv oko odgovora, ali je čvrsto branio svoje ukopane položaje. Kad sam vidio da protiv kamena nemogu, raspalio sam provokatorski.
I šećer za kraj... nakon što me par puta pitao da mu dam pare, nisam htio pustiti kuniće iz ruke dok mi ne napiše potvrdu (zapravo, 3-4 papira) da sam platio. Malo je zaboravio gdje mu stoji blokić i da treba ljudima napisat neš kad uzima pare službeno, rajt?
I još je on dao 2 kune iz svog džepa jer nisam imao sitnog.

Uglavnom, ne bi ja niš rekao da...
... se nisam zaboravio zavezat nakon što sam izašao potvrdit kod Slofenaca...
... policajka nije napomenula... "gospodine, niste vezani"...
... carinik u tom trenutku nije skenirao policajku s đale i zamjetio da sam bio izlazio na Slo granici...
... carinik nije imao macho stav u svojoj kućici i trljao ručice kad me pitao da li ima kaj za prijaviti
I tak... da su gume moje, ne bi mi bio bed... ovako ... morat ću sponzorirat neku mesinu da se rješim krivnje.
