Novi Postovi

 Str: 1 ... 8 9 [10]
91
Izvještaji o putovanjima / Odg: Naš put prema Pamporovu
« Zadnji post slavc 05.07.2018, 18:06:04 »
Ceste po  kojima sva vozila po Turskoj su jako dobre. U glavnom se vozi po brzim cestama sa dve trake i odstavnim pasom. Gužve nema. Malo živaca i dosta vremena izgubiš jedino kad prolaziš kroz veče gradove. Poneki vozači voze i po odstavnom pasu, da nešto brže dođu do svog cilja. Ja sam se isto par puta poslužio tog pasa. Treba pa je biti vrlo pažljiv, da ti neki vozač ne uleti sa strane tako leve kao desne. Vozi se brzo i vozači često menjaju trake. Trube non stop.  Na našem putu sva vidjela  dosta nezgoda, jedna masovna. Još više je bilo pokvarenih avta, koji su stajali na odstavnom pasu. Starih naravno. A ima svuda dosta najboljih i najnovijih avta svih znamka.
Za razliku od Grka tu ima bencinskih stanica i odmorilišta na svakom koraku. Interesantno, da imaju na tim krajevima avto pralnice ili samo creva sa vodom, kanistre sa sapunom, koji so postavljeni baš ispred gostijonice. Vozači non stop peru avte, avtobuse ili kamjone. Nasapuniraju jih, da su ko deda mraz. Površine na tim mjestima i tamo kdje se kreče ta voda su vrlo klizava. Ta klizava površina, nam  je na glavu postavila cjelo nadaljnje putovanje.
Na jednoj od bencinskih stanica na putu prema Pamukkalama, sam prolazio preko te prepojene vode sa sapunicom. Kad sam skrenuo u desno, da se uključim na odstavni pas mi je prednje kolo prokliznulo. Pala sva na desnu stranu. Ženu  boli desna noga, meni ništa osim, da mi je otvoren vezir kacige saj edne strane iskočio iz lezišta. Motoru ništa. Bočni kovček malo podrsan sa  desne spodnje strane. Cjelokupni spoj prednje kočnice pomaknut za centimetar niže. Obadva podižemo motor na toj klizavoj površini i parkiramo pored travnate površine. Sa avtom se zaustavi  dečko, koji nam pomaže, da se malo sredimo i dođemo ka sebi. I on je motorista. Pokaže sliku svog motora na mobitelu.
Ženu boli desni zglob noge. Hteo sam skinut čizmu ali kaže, da je bolje, da nastavimo do Pamukkala i tamo pogledamo šta je nogi.
U Pamukkalama bombažnom gradu stanem sa strane ceste. Sa skuterom se pored nas zaustavi čovjek i ponudi nam prenočišče u hotelu sa bazenom. Za cjenu čemo se dogovorit, kad pogledam sobe. Hotel Yildizhan dobim za 35 € sa doručkom.
Gazda Sulmani nam ponudi, da ženu odpeljemo kod njegovog prijatelja - kiropraktika, da pregleda nogu. Kaže, da bolnice i lekarne ne rade jer imaju praznik Ramadan.  Pošto hotel služi samo doručak se gazda obvezuje, da če nam on dostavit večeru u hotelsku sobu, da može žena odmarati nogu.
Skinemo čizmu, zglob i noga otekla, noga boli. Dogovorimo se da pričekamo sledeči dan. Ako bude potrebno čemo iči u bolnicu u bližnji grad Denize.
92
Izvještaji o putovanjima / Odg: Operacija Rotterdam ili 4x4
« Zadnji post bozolik 05.07.2018, 09:08:21 »
Naša ruta 2. dana
93
Izvještaji o putovanjima / Odg: Operacija Rotterdam ili 4x4
« Zadnji post bozolik 05.07.2018, 09:06:18 »
I još nekoliko
94
Izvještaji o putovanjima / Odg: Operacija Rotterdam ili 4x4
« Zadnji post bozolik 05.07.2018, 09:02:47 »
Slikice ...
95
Izvještaji o putovanjima / Odg: Operacija Rotterdam ili 4x4
« Zadnji post bozolik 05.07.2018, 08:34:18 »
DAN 2. NJEMAČKA (i samo Njemačka)

Utorak. Buđenje rano ujutro. 6:30. Na golf terenu smo. Majstor pali kosilicu. Nema odmora jer ovi sa štapovima već pristižu. Idila.
A šta sad. Krmeljamo se i mi, lagano dižemo, spremamo stvari. Doručak u poznatoj hrvatskoj maniri, a to znači svega na stolu.
Kratki pregled motora, podmazivanje lanca i spremni smo. Lagano odmahujemo našim dragim domaćinima i via Njemačka.
Znali smo da je velika, ali baš tako....

Prema preporuci nekih ljudi ne idemo preko Minkena jer je tamo kao gužvara stalno, već idemo na sjever prema Nurnbergu, pa ćemo onda poprijeko prema Heidelbergu i Hockenheimu, našim zacrtanim destinacijama za taj dan.
Ovaj dio puta uz rijeku Inn je bio baš lijep i ugodan. Lagana vožnjica, mirisi, zelenilo. Super.
A onda stižemo do Autobana i tu prestaje svaki vid uživanja. Njemački autoput je baš ono kao kazna. Kilometri i kilometri ničega, pejzaž gotovo identičan cijelo vrijeme, ničeg posebno za vidjet osim nepregledne kolone kamiona koju je potrebno stalno prestizat, ali i imati oko na retrovizorima zbog automobila koji pristižu velikim brzinama na dijelovima gdje brzina nije ograničena.
Ukratko, ako nekog mrzite poželite mu da se vozi par stotina kilometara njemačkim autoputom.
I onda još na sve to, naša navigacija se sjetila baš tada da uključi svoju naprednu umjetnu inteligenciju i izbjegavajući zastoje na autocesti odvede nas još stotinjak kilometara na sjever prema Wurzburgu koje nismo ni planirali. Mašala.
Ali, u svakom zlu neko dobro, kaže stara narodna. Kad smo skužili šta nam napravi navigacija ekspresno se skidamo s autoceste na prvoj petlji i buntovnički naređujemo navigaciji da nas vodi poprijeko lokalnim cestama nazad na jug prema autocesti A6. I to je bio najljepši dio puta kroz Njemačku. Čista uživancija.
Prelijepa cesta, polja, šume, kravice koje pasu, lijepa njemačka uređena sela, ... ma predivno. I ograničenje od 100km/h. Ma gdje ćeš bolje.
Nažalost ni to ne traje dugo pa smo vrlo brzo nazad na autocesti jer moramo hitati kako bi stigli na vrijeme do našeg slijedećeg zacrtanog odredišta.
Točno u 17:00 stižemo na poznatu HockenheimRing trkaču stazu. Protežemo noge. Popnemo se na tribine na koje se slobodno može ući i uživamo u pogledu na trkalište. Nije nešto posebno u odnosu na neka druga poznatija trkališta, ali nema veze. Konačno nešto oku lijepo i ugodno kao nagrada za sve te kilometre autoceste.
Nažalost gift shop i muzej se zatvorio naravno u 17:00 kad smo mi stigli tako da nismo stigli nešto puno razgledat, ali nema veze. Ne ostajemo puno jer nam vrijeme curi.
Idemo za Heidelberg. Eeeeeeeee.....
Heidelberg je apsolutno predivan. Osvojio nas je na prvi pogled. Predivne vizure starog grada ispunjene hordama mladih ljudi, pretpostavljam studenata. Uz nestvarno lijepo prirodno okruženje obližnjih brda i rijeke Neckar koja teče kroz grad.
Šteta što ne možemo ostati dulje jer nam preostaje još oko 220km za odraditi, a moramo stići do 21:00 u mjesto gdje spavamo.
Teška srca se odvajamo od Heidelberga i krećemo prema Baar-u, malom mjestašcu u neposrednoj blizini Nirburgringa.

Čim smo sišli sa autoputa kod Koblenza, dalo se naslutiti o čemu se tu zapravo radi i zašto je legedarni "Nordschleife" to što je. 
Predivni predjeli ceste kroz šume i polja, zavoji kao iz bajke, a da ne pričam kako je Stromić odmah živnuo, kao da je došao doma.

Oko 20:30 stižemo na naše odredište, malo mjesto Baar u kojem smo si rezervirali B&B u Pansionu Jonas. Smještaj je odličan. Imamo i garažu za motor. Mir, tišina. Točno ono što nam treba da odmorimo umorne i bolne gluteuse od kilometara autoceste i skupimo hrpe dojmova sa puta, a tek smo drugi dan.

Sve u svemu, lijepa tura, malo naporna, ali nema veze. Drugi dan uspješno odrađen. 800 km. Nije loše. Idemo dalje.
Lagano tonemo u san uz smješak na licu jer sutra nas čeka poslastica....
96
O kakvom to papiru od 20 tisuća kuna pričaš, ne kužim :misli:

Carnet de Passage (CDP)

    https://www.hak.hr/ino/cpd/

Kaucija je 20 tisuća kuna. Dobije se nazad kad im se vrati poštambiljan CDP sa ulaza i izlaza zemlje. Alternative za Iran praktički nema. Teoretski ima, ali duže traje i košta više (nepovratno).
97
Izvještaji o putovanjima / Odg: Naš put prema Pamporovu
« Zadnji post saxi 04.07.2018, 21:52:20 »
Odličan putopis, hvala Slavc na trudu, sve razumljivo i jasno, kuda I gde ići i šta videti a šta zaobići

Ćušnuto sa krša preko Tetrapaka

98
O kakvom to papiru od 20 tisuća kuna pričaš, ne kužim :misli:
99
Bozolik preeeedobro jedva čekam nastavak i ne škrtari sa slikama samo trpaj :icon_wink:
100
Chimpa zanimljiva 4 dana  :thumb_up:
 Str: 1 ... 8 9 [10]